...kad padne cukar ;)

 ...odmah trebas nesto slatko :)

...evo, jedan brzi slatki recept  od samo tri sastojka i bez pecenja...dovoljno nas pece sunce ,pa zar da se jos pecemo i uz pecnicu :)

1. gotovi protein puding -okus ili bez,ovisi sto volite

2. kokos

3. tamna cokolada 

- "kanticu" protein pudinga istresete u zdjelu i dodajete kokosa koliko vam je dovoljno da napravite kompaktnu smjesu da mozete "valjati" kuglice. Na pari istopite tamnu cokoladu...svaku kuglicu potopiti u cokoladu ...posuti kuglice kokosom i ostaviti u hladnjaku da se dobro rashlade...ako vam se zuri jesti,jer ludite od zelje za slatkim (ima tako nekih dana :))))...razumijem ja to...) stavite kuglice na koju minutu u zamrzivac...

-za 15-18 kuglica

 Vama uslast ;)

a moje su nestale brzinom munje :)))

 

Auroraisa

 

 

...nashi

 ...u proslom postu napisala sam "vrijeme za odmor",ali nekako me nece taj "odmor" :)))

Ovogodisnji urod Nashia je trebao biti odlican,ali netko se nasao "pametan" i vecinu uroda mi obrao. Tako da sam silom prilika morala pozuriti i dovrsiti to sto su mi kradljivci milostivo ostavili. Nesto sam malo podjelila bebacima...malo ostavila sebi da napravim dzem. Prosla godina je bila losa i nisam imala od cega napravili nesto slatkog,a bas sam htjela skuhati dzem,da probam kakvog je okusa. Zelja mi je bila napraviti i liker,ali to ce morati pricekati iducu godinu.

...6 teglica

...okus je odlican...

dodala sam vocu koricu i sok od limuna

te dvije vrecice vanilija -cimet 

 

Auroraisa

...dodatak postu(ako nekog zanima)

" Nashi (Naši) je nova voćna vrsta, podrijetlom iz Azije. Njezini su plodovi slični jabukama, boja je smeđkasta do zlatnožuta s iznimkom japanske vrte nashija, koja je žutozelena. Na plodu se nalaze tamne točkice, a meso je sočno, hrskavo i aromatično. Nashi vrlo povoljno djeluje na ljudski organizam, jer pospješuje izučivanje vode i smanjuje količinu otrovnih tvari u tijelu.U Kini su poznate kao"Li" ili "Cha-li" sorte, a zapadna literatura ih zajedničkim imenom naziva "Nashi". Nashi kruške su drukčijeg oblika od europskih sorata, tako da se uvriježilo pogrešno mišljenje da su nastale križanjem jabuke i kruške. U stvaranju Nashi krušaka, korištene su autohtone vrste i pod­vrste roda Pyrus. Najbolje sorte su nastale od Pyrus serotine (Pyrus pvrifolia) i Pyrus bretschneideri - obje autohtone kineske, te jedan dio od Pyrus callervana. Najveći dio se cijepi na sjemenjake navedenih autohtonih sorata, a izravan uzgoj na dunji nije moguć zbog nezadovoljavajuće kompati­bilnosti.Još neke značajnije sorte Nashi krušaka su: Tsu-li (Hrskava kruška), Xue-hua-li (Kruška snježni cvijet), Shinko (Svježi užitak), Chojuro (Dugi život)."

 

...domaci sataras

 Domaći sataraš - bogastvo mirisa i okusa!

Ostavljam samo fotke jer tu se više nema sto dodati :)

...100 teglica

...dosta za ovu godinu

...sad odmor :)

Auroraisa

 

 

...radno...radno

 U zadnje vrijeme malo boravim u ovom mom kutku. Poslovi u polju su u punom jeku .Velike su vrucine i ujutro teba dobro uraniti za zalijevanje. Poslije berba,sortiranje, priprema zimnice. Ne mogu cekati kao nekad do skoro pred kraj sezone pa onda raditi zimnicu. Vec nekoliko godine pocinjem odmah,kako sto dozrijeva. Luda su vremena,jedan dan sunce przi do podne,onda udari vjetar,da bi sat nakon pocela kisa i tuca. Zato nema cekanja. Zato je svaki dan radnooo radnoooo ;) 

...ohladena,slatka i puna soka

...malena od 13 kg :)
 

Odoh radit 

Mene ceka jos jedna tura kuhanja satarasa...

Lp pozdrav svim mojim dragim blogerima!

Auroraisa 

 

...nocas cu

 

...dida,vratila sam se

 Tako puno godina je proslo od kada su se zadnji put moje oči stopile s dragim kamenjarom, obalom i školjićem. Svaki kamen, svako svitanje i zalazak nad pučinom ostavilo je neizbrisiv trag u mom srcu. Proteklo je puno godina i puno života, a ljubav u meni ni malo nije drugačija.

- Čežnja za tvojim domom, dida moj, mučila me sve ove godine – tiho sam izustila gledajući svoj odraz u ogledalu i povlačeći preko usana posljednji potez ruža.

Sve je spremno i vrijeme je polaska. Nervozno vrtim fotoaparat u ruci, dok srce lupa toliko jako da imam osjećaj da to svi oko mene mogu čuti. U autu sam pustila muziku i pokušala pratiti riječi, ali oči samo bježe na poznati krajolik koji nezaustavljivo promiče i nosi me u moj dragi dom. Zaboravljam stihove i upijam ljepotu što u tom trenu liježe pred moje suzne oči.

Prešli smo pola puta.
Sišli smo s glavne ceste na sporedni puteljak. Truckanje auta po neasfaltiranom putu izmami mi osmijeh i probudi neka davna sjećanja. Ništa se nije promijenilo, još uvijek su tu male udubine, kamen i zemlja, moja prašnjava cesta uspomena. Uz put zelenilo, trska i po koji poljski cvijet. Otvaram prozor dok očima u daljini grabim prve rubove mora i čujem krik galeba. U nosnicama miješa mi se miris svježe rosne trave i opojan miris mora. Dok auto polako ide neravninama, srce mi divlje kuca, ushićeno od bogatstva prirode, od emocija toliko snažnih da se pitam kako sam izdržala toliki niz godina bez ove ljepote .

Brdo je ostalo za nama, izišli smo na cestu,a pogled mi puca na vitke jablanove, pjeskovitu plažu i po koji zaljubljeni par isprepletenih udova punih pijeska. U daljini nazirem prve krovove kuća.

- Miruj! Smiri buru u sebi – u mislima sama sebe umirujem.

Tu je i mostić, pa splavnica…Od radosti nasmijem se naglas.
Koliko puta sam pred tom splavnicom sjedeći na didovim koljenima čekala da se vratnice polako otvore. Umorne ruke barba Ivana tko zna koliko puta su zavrtile točak taj dan. Čekalo se na ulazak, pa opet zatvaranje, pa onda otvaranje na drugoj strani za izlazak, a cijelo to vrijeme vodili su se razgovori o polju, berbi, vremenu, ulovu toga jutra na parangal ili mrižu.

- Koliko uspomena, lijepih uspomena, dida moj – šapćem opet sama za sebe.

Dok uspomene zamagljuju mi pogled, ulazimo u mjesto. Pred očima mi prolaze poznate kuće, riva, crkva, škola. Primjećujem i puno novih kuća, pred kojima se sjaje table za izdavanje soba. Tu je sada i nogometno igralište, te teren za boćanje koji je već pun razdraganih mještana.
Gutam svu tu dragost oko sebe i željno tražim pogledom krov stare kuće.

Još je tu u svoj svojoj kamenoj ljepoti!
Kamene stube vode od mora prema kući. Penjem se polako, upijam svaku pukotinu koju je vrijeme napravilo dok me nije bilo. Na vrhu stepenica podmladak stare smokve nježno se prislonio na potamnjeli zid ognjišta. Vrata su klimava, drvo trošno, vidi se da zub vremena grize polako i da nema više jake, čvrste ruke koja je to sve dovodila u red.
Preko puta ognjišta je konoba. Naslanjam lice na kamen i dlanom prelazim po starom drvetu i čini mi se da još osjećam opor miris vina i čujem didov glas…

- Crno oko didovo ...

- Dida, vratila sam se – prošapćem odgovor...nježno milujem drvene rane i šapućem "nase" ludosti starim vratima, pred kojima je dida naviše volio sjediti.

Zatvaram oči i misli slobodno lete u neko drugo doba…
Pred sobom opet vidim dragog starca pogleda uprtog u daleki plavi horizont. U jednoj mu ruci čaša crnog vina, dok druga nježno miluje glavu crnokose djevojčice što mu sjedi do nogu…

Auroraisa

 

 

...za sve koji su pitali

evo video kako se radi "brzi friz" kako moja unuka kaze :))

Njoj su bitne sarene gumice,a vi moje dame,ako zelite sebi napraviti,mozete na gumice dodati male kopce u istoj boji ili jednostavno vezati gumicom u boji kose ako ne zelite da se jako isticu. Tko ima kracu kosu,moze ovo isto napraviti,ali ne naprijed nego nazad. Ne gledajte u zrcalo dok radite,onda ruke krenu"naopako" raditi :)))) 

 Pozdrav od Rite i Auroraise (ovaj post pisemo skupa )

 

 

...crna noc

Život  udara posred srca
Olujom razornom punom tuge
Tornado prisvaja svaku komoru duše
0ne mu se klanjaju kao vlastelinu sluge.

Srce poraz ne prizna
Kao svjetionik i dalje uspravno stoji
Sam i dalek utopljenik mora i suza
Nijemi svjedok ljubavni ekstaza
Topli i hladnih struja.

Krik ugasle duše prolama se nebom
Trga blistave zvjezdice i izdajnički mjesec
Potapajući ga u morskim tamnim dubinama
U hladnim Hadovim odajama
Čekat će novo svanuće.

Auroraisa

 

Pletenje - moj pocetak

 

Bilo je to jako davnooooo ( hahaha - pocinjem kao da vam pricam bajku o zlocestom vuku),kad sam pozeljela nauciti i napraviti nesto za svog tek rodenog sincica.  

U to „staro“ doba dosta se zena bavilo pretenjem i kukicanje, jos vise vezenjem – bilo to goblena,posteljine ili rada na panami. I moja mama je radila nesto od toga . Nekoliko nas curica iz obitelji pokusala je nauciti osnovama vezenja i kukicanja, ali nikad pletenje vunom ono po starinski s dvije dugacke igle. Kao djetetu te igle su mi izgledale ogromno ka kakve motke. Danas vjerujem da je i mama zakljucila da je to za nas prezahtjevno pa nije ni pokusavala.

Vezenje mi je islo odlicno. Moj malisan imao je svu posteljinu rucno sivanu i vezenu. Ali – ovaj "ali" uvijek podmece nogu 😊))

Vrag mi nije dao mira i morala sam se ja uputiti u tu „pustolovinu“ . 

Puna sebe, umarsiram u trgovinu kupim vunu i igle ( kao prava iskusna pletilja – jbg pojma nisam imala sto sam kupila ). I onda pravac kod muzeve starije sestre, jer ona sve zna. Objasnila ja lijepo zeni da hocu za svog malisana isplesti dzemperic jer ide zima, a ona me gleda zbunjeno kao da sam joj u dnevni boravak dovela stado ovaca, a ne klupko vune koju drzim u ruci. Nakon duzih pregovora za i protiv ,napokon se ona odluci dati mi par instrukcija da ostvarim svoj cilj. Odmah me upozorila da je za nekog neiskusnog u pletenju preambiciozno krenuti plesti dzemper. Ja tvrdoglava kakva jesam , odlucila sam gonit po svom i tocka.

I krenule smo…

Uzela moja Mandica vunu i igle i kaze – gledaj kako radim i pamti…sto ti nije jasno pitaj. 

Gledam ja ko' napeta puska u njene ruke,a ona vrti onim iglama ka na ringispilu. U pet minuta zamantalo mi se u glavi,a oci nikako zaustavit i centrirat – kunem se da su bar 50 puta napravile salto 😊))

Kaze Mandica – evo sad ti i pruzi mi one igle. Prica ona kako mi je osnovno objasnila i to je isplela ,a ja sad samo trebam nastaviti. Nije to tesko…osnovni bod…pravo i krivo…lako se pamti …melje ona i dalje,a ja jos pokusavam „centrirat oci“ i razbistrit pogled od njenog ringispila.

Eeee sad…nema odustajanja. Potegla sam vraga za rep i sad mogu samo naprijed , nema odustajanja. Primim ja ona koplja u ruke . Svaku skoro pa na sam kraj , a Mande zavrista.

-Ma sta to radis? Uzmi te igle kako spada. Nije ti to motika. Bla bla bla

Ja pokusavala – ona vikala

Potrajalo to jedno vrijeme. Svako malo kreni iz pocetka…nije to dobro…ne valja…slusas li ti mene sto ti govorim…sad provuci …maaaa gledaj je kako drzi te jadne igleee!!!

Na kraju Mandica izgubila zivce ,poslala me lipo u neku stvar i izgurala preko praga govoreci – aj mala lipo doma i uzmi kuvat zimnicu,a ovo jada baci u prvu kantu za smece , jer nikad pletilje od tebe.

I zalupi vratima. Bum! 

Vrazji inat u meni proradio i ja umjesto doma pravac na prvi kiosk. Tamo su se mogle kupiti novina o pletenju. Bisna ka pas mrmljam si u bradu – ma kome ti to!...ima da ispletem cijeli komplet a ne sam dzemper…jos ces ti doci molit da tebi pletem!!!

Bila je to noc mog pocetka.

Priznat cu Vam – bila je to jakooo dugaaa noc 😊))

Priznat cu Vam jos - bilo je jossss puno takvih dana i noci,ali ja sam bila tvrdoglavija  :)))...rezultat svih neprospavanih noci polako se poceo nazirati i  to mi je dalo krila - doslovno ... 

Ali (ne moze bez njega ) -  jednog lijepog suncanog dana stigla moja Mandica kod mene da zamoli za jedan pleteni sal . Ehhhh taj tren sam narasla cijeli metar…ma sta metar! Dva!!!

Ugodno Vam ovo par sati do zore  i neka Vam je lijep i uspjesan dan.

 

Auroraisa 

ps: danas skoro da nema novina u kojima bi mogli potraziti neku semu ili da bi pocetnici mogli nauciti osnove,kao sto je to nekad bilo. Youtube je zato neiscrpan izvor informacija i poduke. Nije tesko,samo treba biti strpljiv i uporan…kao i za sve drugo u zivotu.