Bilo je to jako davnooooo ( hahaha - pocinjem kao da vam pricam bajku o zlocestom vuku),kad sam pozeljela nauciti i
napraviti nesto za svog tek rodenog sincica.
U to „staro“ doba dosta se zena bavilo pretenjem i kukicanje, jos vise
vezenjem – bilo to goblena,posteljine ili rada na panami. I moja mama je radila
nesto od toga . Nekoliko nas curica iz obitelji pokusala je nauciti osnovama
vezenja i kukicanja, ali nikad pletenje vunom ono po starinski s dvije dugacke
igle. Kao djetetu te igle su mi izgledale ogromno ka kakve motke. Danas
vjerujem da je i mama zakljucila da je to za nas prezahtjevno pa nije ni
pokusavala.
Vezenje mi je islo
odlicno. Moj malisan imao je svu posteljinu rucno sivanu i vezenu. Ali – ovaj "ali" uvijek podmece nogu 😊))
Vrag mi nije dao mira
i morala sam se ja uputiti u tu „pustolovinu“ .
Puna sebe, umarsiram u trgovinu
kupim vunu i igle ( kao prava iskusna pletilja – jbg pojma nisam imala sto sam
kupila ). I onda pravac kod muzeve starije sestre, jer ona sve zna. Objasnila
ja lijepo zeni da hocu za svog malisana isplesti dzemperic jer ide zima, a ona
me gleda zbunjeno kao da sam joj u dnevni boravak dovela stado ovaca, a ne
klupko vune koju drzim u ruci. Nakon duzih pregovora za i protiv ,napokon se
ona odluci dati mi par instrukcija da ostvarim svoj cilj. Odmah me upozorila da
je za nekog neiskusnog u pletenju preambiciozno krenuti plesti dzemper. Ja
tvrdoglava kakva jesam , odlucila sam gonit po svom i tocka.
I krenule smo…
Uzela moja Mandica
vunu i igle i kaze – gledaj kako radim i pamti…sto ti nije jasno pitaj.
Gledam
ja ko' napeta puska u njene ruke,a ona vrti onim iglama ka na ringispilu. U pet
minuta zamantalo mi se u glavi,a oci nikako zaustavit i centrirat – kunem se da
su bar 50 puta napravile salto 😊))
Kaze Mandica – evo
sad ti i pruzi mi one igle. Prica ona kako mi je osnovno objasnila i to je
isplela ,a ja sad samo trebam nastaviti. Nije to tesko…osnovni bod…pravo i
krivo…lako se pamti …melje ona i dalje,a ja jos pokusavam „centrirat oci“ i
razbistrit pogled od njenog ringispila.
Eeee sad…nema
odustajanja. Potegla sam vraga za rep i sad mogu samo naprijed , nema
odustajanja. Primim ja ona koplja u ruke . Svaku skoro pa na sam kraj , a Mande
zavrista.
-Ma sta to radis?
Uzmi te igle kako spada. Nije ti to motika. Bla bla bla
Ja pokusavala – ona
vikala
Potrajalo to jedno
vrijeme. Svako malo kreni iz pocetka…nije to dobro…ne valja…slusas li ti mene
sto ti govorim…sad provuci …maaaa gledaj je kako drzi te jadne igleee!!!
Na kraju Mandica
izgubila zivce ,poslala me lipo u neku stvar i izgurala preko praga govoreci –
aj mala lipo doma i uzmi kuvat zimnicu,a ovo jada baci u prvu kantu za smece ,
jer nikad pletilje od tebe.
I zalupi vratima. Bum!
Vrazji inat u meni
proradio i ja umjesto doma pravac na prvi kiosk. Tamo su se mogle kupiti novina o
pletenju. Bisna ka pas mrmljam si u bradu – ma kome ti to!...ima da ispletem
cijeli komplet a ne sam dzemper…jos ces ti doci molit da tebi pletem!!!
Bila je to noc mog
pocetka.
Priznat cu Vam – bila
je to jakooo dugaaa noc 😊))
Priznat cu Vam jos - bilo je jossss puno takvih dana i noci,ali ja sam bila tvrdoglavija :)))...rezultat svih neprospavanih noci polako se poceo nazirati i to mi je dalo krila - doslovno ...
Ali (ne moze bez
njega ) - jednog lijepog suncanog dana stigla moja Mandica kod mene da zamoli za
jedan pleteni sal . Ehhhh taj tren sam narasla cijeli metar…ma sta metar!
Dva!!!
Ugodno Vam ovo par
sati do zore i neka Vam je lijep i
uspjesan dan.
Auroraisa
ps: danas skoro da
nema novina u kojima bi mogli potraziti neku semu ili da bi pocetnici mogli
nauciti osnove,kao sto je to nekad bilo. Youtube je zato neiscrpan izvor
informacija i poduke. Nije tesko,samo treba biti strpljiv i uporan…kao i za sve
drugo u zivotu.