...svadbena

 ...prosli post je "skrenuo" na secer i kolace,pa i nocas nastavljam

u tom duhu :)))

...ljeto je i vrijeme je od svadbi :)

 

 

Auroraisa

 

 

...kad padne cukar ;)

 ...odmah trebas nesto slatko :)

...evo, jedan brzi slatki recept  od samo tri sastojka i bez pecenja...dovoljno nas pece sunce ,pa zar da se jos pecemo i uz pecnicu :)

1. gotovi protein puding -okus ili bez,ovisi sto volite

2. kokos

3. tamna cokolada 

- "kanticu" protein pudinga istresete u zdjelu i dodajete kokosa koliko vam je dovoljno da napravite kompaktnu smjesu da mozete "valjati" kuglice. Na pari istopite tamnu cokoladu...svaku kuglicu potopiti u cokoladu ...posuti kuglice kokosom i ostaviti u hladnjaku da se dobro rashlade...ako vam se zuri jesti,jer ludite od zelje za slatkim (ima tako nekih dana :))))...razumijem ja to...) stavite kuglice na koju minutu u zamrzivac...

-za 15-18 kuglica

 Vama uslast ;)

a moje su nestale brzinom munje :)))

 

Auroraisa

 

 

...nashi

 ...u proslom postu napisala sam "vrijeme za odmor",ali nekako me nece taj "odmor" :)))

Ovogodisnji urod Nashia je trebao biti odlican,ali netko se nasao "pametan" i vecinu uroda mi obrao. Tako da sam silom prilika morala pozuriti i dovrsiti to sto su mi kradljivci milostivo ostavili. Nesto sam malo podjelila bebacima...malo ostavila sebi da napravim dzem. Prosla godina je bila losa i nisam imala od cega napravili nesto slatkog,a bas sam htjela skuhati dzem,da probam kakvog je okusa. Zelja mi je bila napraviti i liker,ali to ce morati pricekati iducu godinu.

...6 teglica

...okus je odlican...

dodala sam vocu koricu i sok od limuna

te dvije vrecice vanilija -cimet 

 

Auroraisa

...dodatak postu(ako nekog zanima)

" Nashi (Naši) je nova voćna vrsta, podrijetlom iz Azije. Njezini su plodovi slični jabukama, boja je smeđkasta do zlatnožuta s iznimkom japanske vrte nashija, koja je žutozelena. Na plodu se nalaze tamne točkice, a meso je sočno, hrskavo i aromatično. Nashi vrlo povoljno djeluje na ljudski organizam, jer pospješuje izučivanje vode i smanjuje količinu otrovnih tvari u tijelu.U Kini su poznate kao"Li" ili "Cha-li" sorte, a zapadna literatura ih zajedničkim imenom naziva "Nashi". Nashi kruške su drukčijeg oblika od europskih sorata, tako da se uvriježilo pogrešno mišljenje da su nastale križanjem jabuke i kruške. U stvaranju Nashi krušaka, korištene su autohtone vrste i pod­vrste roda Pyrus. Najbolje sorte su nastale od Pyrus serotine (Pyrus pvrifolia) i Pyrus bretschneideri - obje autohtone kineske, te jedan dio od Pyrus callervana. Najveći dio se cijepi na sjemenjake navedenih autohtonih sorata, a izravan uzgoj na dunji nije moguć zbog nezadovoljavajuće kompati­bilnosti.Još neke značajnije sorte Nashi krušaka su: Tsu-li (Hrskava kruška), Xue-hua-li (Kruška snježni cvijet), Shinko (Svježi užitak), Chojuro (Dugi život)."

 

...domaci sataras

 Domaći sataraš - bogastvo mirisa i okusa!

Ostavljam samo fotke jer tu se više nema sto dodati :)

...100 teglica

...dosta za ovu godinu

...sad odmor :)

Auroraisa

 

 

...radno...radno

 U zadnje vrijeme malo boravim u ovom mom kutku. Poslovi u polju su u punom jeku .Velike su vrucine i ujutro teba dobro uraniti za zalijevanje. Poslije berba,sortiranje, priprema zimnice. Ne mogu cekati kao nekad do skoro pred kraj sezone pa onda raditi zimnicu. Vec nekoliko godine pocinjem odmah,kako sto dozrijeva. Luda su vremena,jedan dan sunce przi do podne,onda udari vjetar,da bi sat nakon pocela kisa i tuca. Zato nema cekanja. Zato je svaki dan radnooo radnoooo ;) 

...ohladena,slatka i puna soka

...malena od 13 kg :)
 

Odoh radit 

Mene ceka jos jedna tura kuhanja satarasa...

Lp pozdrav svim mojim dragim blogerima!

Auroraisa 

 

...prva ove godine

 

 

 

Auroraisa 

...nocas cu

 

...dida,vratila sam se

 Tako puno godina je proslo od kada su se zadnji put moje oči stopile s dragim kamenjarom, obalom i školjićem. Svaki kamen, svako svitanje i zalazak nad pučinom ostavilo je neizbrisiv trag u mom srcu. Proteklo je puno godina i puno života, a ljubav u meni ni malo nije drugačija.

- Čežnja za tvojim domom, dida moj, mučila me sve ove godine – tiho sam izustila gledajući svoj odraz u ogledalu i povlačeći preko usana posljednji potez ruža.

Sve je spremno i vrijeme je polaska. Nervozno vrtim fotoaparat u ruci, dok srce lupa toliko jako da imam osjećaj da to svi oko mene mogu čuti. U autu sam pustila muziku i pokušala pratiti riječi, ali oči samo bježe na poznati krajolik koji nezaustavljivo promiče i nosi me u moj dragi dom. Zaboravljam stihove i upijam ljepotu što u tom trenu liježe pred moje suzne oči.

Prešli smo pola puta.
Sišli smo s glavne ceste na sporedni puteljak. Truckanje auta po neasfaltiranom putu izmami mi osmijeh i probudi neka davna sjećanja. Ništa se nije promijenilo, još uvijek su tu male udubine, kamen i zemlja, moja prašnjava cesta uspomena. Uz put zelenilo, trska i po koji poljski cvijet. Otvaram prozor dok očima u daljini grabim prve rubove mora i čujem krik galeba. U nosnicama miješa mi se miris svježe rosne trave i opojan miris mora. Dok auto polako ide neravninama, srce mi divlje kuca, ushićeno od bogatstva prirode, od emocija toliko snažnih da se pitam kako sam izdržala toliki niz godina bez ove ljepote .

Brdo je ostalo za nama, izišli smo na cestu,a pogled mi puca na vitke jablanove, pjeskovitu plažu i po koji zaljubljeni par isprepletenih udova punih pijeska. U daljini nazirem prve krovove kuća.

- Miruj! Smiri buru u sebi – u mislima sama sebe umirujem.

Tu je i mostić, pa splavnica…Od radosti nasmijem se naglas.
Koliko puta sam pred tom splavnicom sjedeći na didovim koljenima čekala da se vratnice polako otvore. Umorne ruke barba Ivana tko zna koliko puta su zavrtile točak taj dan. Čekalo se na ulazak, pa opet zatvaranje, pa onda otvaranje na drugoj strani za izlazak, a cijelo to vrijeme vodili su se razgovori o polju, berbi, vremenu, ulovu toga jutra na parangal ili mrižu.

- Koliko uspomena, lijepih uspomena, dida moj – šapćem opet sama za sebe.

Dok uspomene zamagljuju mi pogled, ulazimo u mjesto. Pred očima mi prolaze poznate kuće, riva, crkva, škola. Primjećujem i puno novih kuća, pred kojima se sjaje table za izdavanje soba. Tu je sada i nogometno igralište, te teren za boćanje koji je već pun razdraganih mještana.
Gutam svu tu dragost oko sebe i željno tražim pogledom krov stare kuće.

Još je tu u svoj svojoj kamenoj ljepoti!
Kamene stube vode od mora prema kući. Penjem se polako, upijam svaku pukotinu koju je vrijeme napravilo dok me nije bilo. Na vrhu stepenica podmladak stare smokve nježno se prislonio na potamnjeli zid ognjišta. Vrata su klimava, drvo trošno, vidi se da zub vremena grize polako i da nema više jake, čvrste ruke koja je to sve dovodila u red.
Preko puta ognjišta je konoba. Naslanjam lice na kamen i dlanom prelazim po starom drvetu i čini mi se da još osjećam opor miris vina i čujem didov glas…

- Crno oko didovo ...

- Dida, vratila sam se – prošapćem odgovor...nježno milujem drvene rane i šapućem "nase" ludosti starim vratima, pred kojima je dida naviše volio sjediti.

Zatvaram oči i misli slobodno lete u neko drugo doba…
Pred sobom opet vidim dragog starca pogleda uprtog u daleki plavi horizont. U jednoj mu ruci čaša crnog vina, dok druga nježno miluje glavu crnokose djevojčice što mu sjedi do nogu…

Auroraisa

 

 

...nasa lađa

 

Usidrena lađa danas je dobila druga
Još jedno koščato korito puno osjećaja.
Na hrbatu pjene se misli
Jedno uz drugo toplo se stisli.

 
Šapni mi lađo, pridošlico
Koja mora si ti oplovila?
Koje  vode su tebe zibale?
Ima li u tebi još snage,
Da ti kormilo zapjeva sage?
Reci mi, lađo moja mila
Gdje si do sada bila?
Da li si negdje gnijezdo svila?
Nekom dragom bokove umila...

 
More plavo nježno nas oplakiva
Krošnje starih borova od sunca skriva
Tu si sigurna, lađo moja mila
Dobro mi došla i uvijek mi sretna bila.

 

Auroraisa

...za sve koji su pitali

evo video kako se radi "brzi friz" kako moja unuka kaze :))

Njoj su bitne sarene gumice,a vi moje dame,ako zelite sebi napraviti,mozete na gumice dodati male kopce u istoj boji ili jednostavno vezati gumicom u boji kose ako ne zelite da se jako isticu. Tko ima kracu kosu,moze ovo isto napraviti,ali ne naprijed nego nazad. Ne gledajte u zrcalo dok radite,onda ruke krenu"naopako" raditi :)))) 

 Pozdrav od Rite i Auroraise (ovaj post pisemo skupa )