...nocas cu

 

...dida,vratila sam se

 Tako puno godina je proslo od kada su se zadnji put moje oči stopile s dragim kamenjarom, obalom i školjićem. Svaki kamen, svako svitanje i zalazak nad pučinom ostavilo je neizbrisiv trag u mom srcu. Proteklo je puno godina i puno života, a ljubav u meni ni malo nije drugačija.

- Čežnja za tvojim domom, dida moj, mučila me sve ove godine – tiho sam izustila gledajući svoj odraz u ogledalu i povlačeći preko usana posljednji potez ruža.

Sve je spremno i vrijeme je polaska. Nervozno vrtim fotoaparat u ruci, dok srce lupa toliko jako da imam osjećaj da to svi oko mene mogu čuti. U autu sam pustila muziku i pokušala pratiti riječi, ali oči samo bježe na poznati krajolik koji nezaustavljivo promiče i nosi me u moj dragi dom. Zaboravljam stihove i upijam ljepotu što u tom trenu liježe pred moje suzne oči.

Prešli smo pola puta.
Sišli smo s glavne ceste na sporedni puteljak. Truckanje auta po neasfaltiranom putu izmami mi osmijeh i probudi neka davna sjećanja. Ništa se nije promijenilo, još uvijek su tu male udubine, kamen i zemlja, moja prašnjava cesta uspomena. Uz put zelenilo, trska i po koji poljski cvijet. Otvaram prozor dok očima u daljini grabim prve rubove mora i čujem krik galeba. U nosnicama miješa mi se miris svježe rosne trave i opojan miris mora. Dok auto polako ide neravninama, srce mi divlje kuca, ushićeno od bogatstva prirode, od emocija toliko snažnih da se pitam kako sam izdržala toliki niz godina bez ove ljepote .

Brdo je ostalo za nama, izišli smo na cestu,a pogled mi puca na vitke jablanove, pjeskovitu plažu i po koji zaljubljeni par isprepletenih udova punih pijeska. U daljini nazirem prve krovove kuća.

- Miruj! Smiri buru u sebi – u mislima sama sebe umirujem.

Tu je i mostić, pa splavnica…Od radosti nasmijem se naglas.
Koliko puta sam pred tom splavnicom sjedeći na didovim koljenima čekala da se vratnice polako otvore. Umorne ruke barba Ivana tko zna koliko puta su zavrtile točak taj dan. Čekalo se na ulazak, pa opet zatvaranje, pa onda otvaranje na drugoj strani za izlazak, a cijelo to vrijeme vodili su se razgovori o polju, berbi, vremenu, ulovu toga jutra na parangal ili mrižu.

- Koliko uspomena, lijepih uspomena, dida moj – šapćem opet sama za sebe.

Dok uspomene zamagljuju mi pogled, ulazimo u mjesto. Pred očima mi prolaze poznate kuće, riva, crkva, škola. Primjećujem i puno novih kuća, pred kojima se sjaje table za izdavanje soba. Tu je sada i nogometno igralište, te teren za boćanje koji je već pun razdraganih mještana.
Gutam svu tu dragost oko sebe i željno tražim pogledom krov stare kuće.

Još je tu u svoj svojoj kamenoj ljepoti!
Kamene stube vode od mora prema kući. Penjem se polako, upijam svaku pukotinu koju je vrijeme napravilo dok me nije bilo. Na vrhu stepenica podmladak stare smokve nježno se prislonio na potamnjeli zid ognjišta. Vrata su klimava, drvo trošno, vidi se da zub vremena grize polako i da nema više jake, čvrste ruke koja je to sve dovodila u red.
Preko puta ognjišta je konoba. Naslanjam lice na kamen i dlanom prelazim po starom drvetu i čini mi se da još osjećam opor miris vina i čujem didov glas…

- Crno oko didovo ...

- Dida, vratila sam se – prošapćem odgovor...nježno milujem drvene rane i šapućem "nase" ludosti starim vratima, pred kojima je dida naviše volio sjediti.

Zatvaram oči i misli slobodno lete u neko drugo doba…
Pred sobom opet vidim dragog starca pogleda uprtog u daleki plavi horizont. U jednoj mu ruci čaša crnog vina, dok druga nježno miluje glavu crnokose djevojčice što mu sjedi do nogu…

Auroraisa

 

 

...nasa lađa

 

Usidrena lađa danas je dobila druga
Još jedno koščato korito puno osjećaja.
Na hrbatu pjene se misli
Jedno uz drugo toplo se stisli.

 
Šapni mi lađo, pridošlico
Koja mora si ti oplovila?
Koje  vode su tebe zibale?
Ima li u tebi još snage,
Da ti kormilo zapjeva sage?
Reci mi, lađo moja mila
Gdje si do sada bila?
Da li si negdje gnijezdo svila?
Nekom dragom bokove umila...

 
More plavo nježno nas oplakiva
Krošnje starih borova od sunca skriva
Tu si sigurna, lađo moja mila
Dobro mi došla i uvijek mi sretna bila.

 

Auroraisa

...za sve koji su pitali

evo video kako se radi "brzi friz" kako moja unuka kaze :))

Njoj su bitne sarene gumice,a vi moje dame,ako zelite sebi napraviti,mozete na gumice dodati male kopce u istoj boji ili jednostavno vezati gumicom u boji kose ako ne zelite da se jako isticu. Tko ima kracu kosu,moze ovo isto napraviti,ali ne naprijed nego nazad. Ne gledajte u zrcalo dok radite,onda ruke krenu"naopako" raditi :)))) 

 Pozdrav od Rite i Auroraise (ovaj post pisemo skupa )

 

 

...samo jedan friz

 Kasno je poslijepodne,mob zvoni. Moja vragolanka opet zove. Mislim si ,sto li sad opet hoce,tek je od mene otisla?!

- Babice hitno je...dolazim ti za minutu...treba mi hitno jedan rodendanski friz...ti ces to meni babicka napravit za sekundu,je li tako?-brblja i ne staje...vrazick mali zna da sam slaba na takve molbe .

Upada u kucu ka uragan. Brzi zagrljaj - poljubac ...i dalje prica trista na sat dok trci u kupatilo po svoju "opremu" za kosu. 

Gledam je i smijem se ...kolika je to energija,zivost,radost,ljubav! U trenu ispuni sav prostor .

Za cas je ispred nas hrpa sarenih gumica za kosu,kopci,vrpca...i cetka na kojoj se konji presijava u duginim bojama. 

- Hajde babice... brzo smisli neki mali friz...

 Auroraisa

 

...osmijeh lijeci teske rane

Jos davno ,pronasla sam mali lijek za ovu tugu sto mi hara tijelom. Sve je to u kapljicama,ali odrzava mi glavu iznad vode. 
Pisanje je jedan lijek,a drugi  - dar za malene. Kad nesto napravim sa svojih deset prstiju i poklonim nekom djetetu,te vidim da sam izmamila onaj preslatki osmijeh koji se i u ocima da iscitati,onda je moja tuga za "nijansu" manja. Ne moze vikati ni rusiti u meni,jer djecji osmijeh je razoruza...
Osmijeh djeteta nesto je najiskrenije i najljepse sto na ovom svijetu postoji. 

Nedavno sam imala narudzbu jedne mame da joj ispletem dekicu za bebu . Mama ima i jednu malo stariju djevojcicu i onako u sali sam nju pitala sto bi ona htjela. Ozbiljnog lica ona mi odgovori - kapu s rupom !
Nasmijala sam se ,jer nedavno je i moja unuka trazila isto to. 
Obecala sam ispuniti joj zelju kad mami zavrsim narudzbu,jer znam da njena radost kad joj ispunim zelju ce nadglasati moju tugu. U ovom ona ne moze biti jaca od mene.

...i jos jedan poseban dar bez kojeg ni jedna

mala princeza ne moze :)))

 

Ugodna Vam vecer ,dragi blogeri!

Auroraisa

 

...blagdani su mi

 postali preteski...okruzena djecjim osmjesima,a jedan nedostaje...na stolu jedan tanjur ostaje prazan...rezem kriske torte i jednu drzim u ruci,jer je vise nemam kome dati...pola srca mi je s tim rucicama sto me grle,a pola je otislo s tobom...utapam se u njihovim zagrljajima,a tvoj mi neopisivo fali...blagani su sada za mene blagoslov i prokletsvo...

Sretni ti nebeski blagdani,andele moj...

 Auroraisa

 

...svima koji slave

 Sretan Uskrs!

 

"Uskrs je vrijeme novog pocetka,

nade i Bozje milosti.

Neka Vam ovaj sveti blagdan,

donese obilje blagoslova,

 radosti i vjere !"

Auroraisa

 

 

...brzi recept

 Malo je vremena ,a posla previse...skicnem vas preko moba na koji tren,ali ne stignem pisati. Koristim ovu kasnu uru(dok jos vidim na oci ) za jedan brzi post. Vjerujem da su kod svih vas kolaci u pripremi. Za sve one koji nemaju vremena za komplicirane recepte ili im kolaci ne "idu od ruke" ,ostavljam lagani recept ...jednostavni sastojci i brza priprema.

Kolacici od cajnih kolutica 

Potrebno vam je - 1 paketic cajnih kolutica ,1/2 litra vrhnja za slag ,Galetta puding bez kuhanja i 1-2 vrecice kokosa (ovisno o gramazi vrecice),te mlijeko za namociti cajne kolutice

priprema - izmiksati vrhnje i galetta puding u cvrstu kremu. Cajne kolutice "potapati" u toplo mlijeko i spajati po dva koluta.Puniti ih kremom ,te uvaljati u kokos . 

p.s. : ako ste radili neki drugi kolac ili tortu ,pa vam je ostalo kreme ,mozete je iskoristiti za ovaj ukusni kolacic 

...oko 40-44 kolacica

 

 Ugodna Vam noc i jos ljepsi dan.

Auroraisa

 

 

...crna noc

Život  udara posred srca
Olujom razornom punom tuge
Tornado prisvaja svaku komoru duše
0ne mu se klanjaju kao vlastelinu sluge.

Srce poraz ne prizna
Kao svjetionik i dalje uspravno stoji
Sam i dalek utopljenik mora i suza
Nijemi svjedok ljubavni ekstaza
Topli i hladnih struja.

Krik ugasle duše prolama se nebom
Trga blistave zvjezdice i izdajnički mjesec
Potapajući ga u morskim tamnim dubinama
U hladnim Hadovim odajama
Čekat će novo svanuće.

Auroraisa