postali preteski...okruzena djecjim osmjesima,a jedan nedostaje...na stolu jedan tanjur ostaje prazan...rezem kriske torte i jednu drzim u ruci,jer je vise nemam kome dati...pola srca mi je s tim rucicama sto me grle,a pola je otislo s tobom...utapam se u njihovim zagrljajima,a tvoj mi neopisivo fali...blagani su sada za mene blagoslov i prokletsvo...
Auroraisa
Težki su svi dani za mamu koja ostaje bez dijeteta a blagdani još više bole.
OdgovoriIzbrišiTako suosjećam s Tobom. Da li reći da vrijeme liječi? Mislim da da. Volimo Te.
OdgovoriIzbrišiI mene to jako boli draga. To je bol koja se ne može dovoljno opisati.
OdgovoriIzbrišiŠto god mi rekli, tebe će i dalje boljeti...
vrijeme ranu ne liječi....dragi N...sjećam se vremena kad smo blogirale....i on s nama....
OdgovoriIzbriši