Život udara posred srca
Olujom razornom punom tuge
Tornado prisvaja svaku komoru duše
0ne mu se klanjaju kao vlastelinu sluge.
Srce poraz ne prizna
Kao svjetionik i dalje uspravno stoji
Sam i dalek utopljenik mora i suza
Nijemi svjedok ljubavni ekstaza
Topli i hladnih struja.
Krik ugasle duše prolama se nebom
Trga blistave zvjezdice i izdajnički mjesec
Potapajući ga u morskim tamnim dubinama
U hladnim Hadovim odajama
Čekat će novo svanuće.
Auroraisa
crna je noc...
OdgovoriIzbrišiGlavno da srce ne prizna poraz
OdgovoriIzbrišiAko je crna noč, onda je lijepši nadam se dan
OdgovoriIzbrišipoezija koja se čita cijelim bićem....tvoja poezija...lp
OdgovoriIzbrišilijepo
OdgovoriIzbrišiNe možemo pobjeći od onog što nam život nosi, ali možemo birati kako reagirati na to
OdgovoriIzbrišiSrce nas uvijek vodi dalje
OdgovoriIzbrišiŽivot udara ali moramo se braniti kako znamo. A danas je nakon oluja baš lijep dan.
OdgovoriIzbrišiPravi put odabrat će uvijek srce...Divno napisano. Lp
OdgovoriIzbrišiRazumijem tvoje stihove ponekad protiv nekih stvari u životu ne možemo ništa koliko god nam to srce i duša želi.Drago mi je da si toliko jaka .LP
OdgovoriIzbriši